U današnjem članku vam pišemo o problemu koji muči veliki broj ljudi, iako mnogi o tome rijetko otvoreno govore. Riječ je o buđenju usred noći i osjećaju nemira koji čovjeka preplavi kada iznenada otvori oči u tišini ranih jutarnjih sati.
Nekada samo pogled na sat koji pokazuje tri ujutro može izazvati nervozu, paniku i osjećaj da san više neće doći. Mnogi ljudi barem jednom u životu prolaze kroz periode kada se noću bude bez jasnog razloga. Nekima se to dogodi povremeno i uspiju brzo nastaviti spavati, dok drugi ostanu budni satima, zarobljeni u mislima koje postaju glasnije upravo onda kada bi tijelo trebalo odmarati.
Noć tada djeluje mnogo teže nego tokom dana.
U mraku i tišini problemi izgledaju veći, a misli intenzivnije. Ono što je tokom dana čovjek uspijevao ignorisati ili potisnuti, usred noći često se vraća sa mnogo većom snagom.
- Noćna buđenja veoma su česta kod ljudi pod stresom
- Mnogi odmah pomisle da postoji ozbiljan problem
- Upravo strah od nespavanja često dodatno pogorša situaciju
Posebno je često buđenje oko tri sata ujutro. Tada je sve mirno, telefoni ne zvone, ulice su prazne i čovjek ostaje sam sa svojim mislima. Upravo zbog toga mozak počinje obrađivati stvari koje tokom dana nije stigao.
Ljudi tada razmišljaju o poslu, računima, zdravlju, porodici ili problemima koje pokušavaju držati pod kontrolom. Nekada je dovoljan samo jedan stresan događaj da se san potpuno poremeti.
Ipak, stručnjaci objašnjavaju da noćna buđenja nisu uvijek znak ozbiljnog problema. Tokom spavanja organizam prolazi kroz različite faze sna — od dubokog sna do laganijih faza i REM perioda u kojem mozak obrađuje emocije i informacije prikupljene tokom dana.
Upravo tokom prelaska iz jedne faze sna u drugu može doći do kratkog buđenja.
Kod nekih ljudi mozak se odmah smiri i oni nastave spavati bez da se toga ujutro i sjećaju. Međutim, kod osoba koje su emocionalno iscrpljene ili pod velikim stresom, to kratko buđenje prerasta u sate nemira.
Tada počinje unutrašnja borba.
- Stres i anksioznost danas su među glavnim uzrocima nesanice
- Mozak noću često vraća potisnute emocije i brige
- Što više čovjek pokušava silom zaspati, to postaje budniji
Mnogi prave istu grešku čim se probude — odmah pogledaju na sat. U tom trenutku počinje panika. Čovjek računa koliko mu je vremena ostalo do jutra i razmišlja kako će sutra funkcionisati bez sna.
Taj pritisak dodatno aktivira organizam.
Srce počinje brže kucati, disanje postaje pliće, a mozak prelazi u stanje pripravnosti. Umjesto odmora dolazi osjećaj frustracije i nemoći.
Upravo zato stručnjaci savjetuju da se noćna buđenja ne dramatizuju. Što se osoba više plaši da neće zaspati, to je teže vratiti organizam u stanje smirenosti.
Jedna od najkorisnijih stvari koju čovjek može uraditi jeste usporiti disanje.
Nekoliko dubokih i sporih udaha može pomoći nervnom sistemu da dobije signal da nema opasnosti. Kada tijelo osjeti sigurnost i smirenost, mnogo su veće šanse da se san prirodno vrati.
Mnogi ljudi primijete da im upravo kontrolisano disanje pomaže više nego panično okretanje po krevetu.
- Duboko disanje može pomoći smirivanju nervnog sistema
- Tijelo mnogo lakše zaspi kada osjeti opuštenost
- Pritisak da “moramo zaspati” često pravi najveći problem
Pored smirivanja disanja, veoma su važne i navike prije spavanja. Današnji način života doveo je do toga da mnogi zaspu uz telefon, televizor ili društvene mreže. Mozak tada ostaje aktivan i teško prelazi u stanje odmora.
Plava svjetlost sa ekrana direktno utiče na kvalitet sna i remeti prirodni ritam organizma.
Zbog toga stručnjaci preporučuju mirniju večernju rutinu. To može biti čitanje knjige, lagana muzika, kratka šetnja ili nekoliko minuta tišine bez ekrana i obavještenja.
Takve navike šalju tijelu signal da dolazi vrijeme odmora.
Važna je i atmosfera u prostoriji gdje čovjek spava. Tamna, tiha i prohladna soba može značajno poboljšati kvalitet sna. Neki ljudi koriste zavjese za zamračivanje ili umirujuće zvukove kako bi smanjili spoljne smetnje.
Ali možda je najvažnije promijeniti način razmišljanja o samom problemu.
Mnogi ljudi počnu se bojati odlaska na spavanje upravo zato što očekuju novo buđenje tokom noći. Taj strah stvara dodatnu napetost i često pogoršava cijelu situaciju.
Psiholozi zato naglašavaju koliko je važno prihvatiti činjenicu da nijedan čovjek nema savršen san svake noći.
- Nesanica ne znači da je čovjek slab
- Organizam često reaguje na emocionalni umor i preopterećenost
- Prihvatanje problema često pomaže više nego borba protiv njega
Kod osoba koje se dugo bore sa nesanicom korisno može biti vođenje dnevnika spavanja. Zapisivanje emocija, navika i misli prije spavanja može pomoći da se prepoznaju obrasci koji utiču na kvalitet odmora.
Nekima najveći problem predstavlja stres na poslu, dok drugi primijete da mnogo lošije spavaju kada previše vremena provode uz telefon ili kada potiskuju emocije koje nikome ne govore.
Važno je i slušati vlastito tijelo.
Ako je organizam iscrpljen, potrebno mu je više odmora, manje stresa i više pažnje prema sebi. U današnjem ubrzanom životu mnogi zanemaruju san, iako upravo kvalitetan odmor ima ogroman uticaj na raspoloženje, zdravlje i emocionalnu stabilnost.
Na kraju, najvažnije je shvatiti da čovjek nije sam u ovom problemu.
Veliki broj ljudi prolazi kroz periode nemirnih noći i unutrašnje iscrpljenosti. Današnji tempo života opterećuje i tijelo i um, pa nije neobično što se stres često pojavljuje upravo onda kada bi organizam trebao odmarati.
Mirniji san ne dolazi silom.
On se vraća postepeno — kroz strpljenje, razumijevanje vlastitog tijela i prihvatanje činjenice da ponekad i teške noći prolaze.
A upravo onda kada čovjek prestane ratovati sa svojim mislima, često se dogodi da se san tiho vrati sam od sebe.
