Čačkanje nosa je navika koju mnogi imaju. Međutim, malo ljudi zna da je ova navika povezana sa pojavom jedne teške bolesti. O čemu se tačno radi pročitajte u nastavku današnjeg članka.

Male higijenske navike imaju veliki značaj: Kako svakodnevno štitimo organizam od infekcija

Redovno pranje ruku, pravilna njega zuba i izbjegavanje dodirivanja nosa prljavim rukama spadaju među jednostavne navike koje mogu smanjiti širenje mikroorganizama i pomoći u očuvanju zdravlja. Iako nijedna pojedinačna mjera ne pruža potpunu zaštitu od bolesti, svakodnevna higijena ostaje važan dio prevencije infekcija i brige o prirodnim odbrambenim barijerama organizma.

Mnoge radnje koje ljudi obavljaju gotovo nesvjesno mogu uticati na količinu mikroorganizama kojima su svakodnevno izloženi. Ruke dolaze u kontakt s kvakama, telefonima, novcem, tastaturama, površinama u javnom prevozu i brojnim drugim predmetima koje dodiruje veliki broj osoba. Kada se nakon toga dodirnu oči, nos ili usta, mikroorganizmima se može olakšati ulazak u organizam.

Koža i sluznice predstavljaju važne dijelove prirodne zaštite tijela. Nosna sluznica, između ostalog, zadržava dio čestica iz udahnutog zraka, dok dlačice i sluz pomažu u uklanjanju nečistoća. Neoprezno čačkanje nosa, naročito neopranim rukama ili oštrim noktima, može izazvati sitna oštećenja, krvarenje i iritaciju, čime se narušava ova osjetljiva zaštitna površina.

Ruke su čest put prenosa mikroorganizama

Pranje ruku sapunom i vodom jedna je od najjednostavnijih mjera za smanjenje prenosa uzročnika zaraznih bolesti. Posebno je važno oprati ruke nakon korištenja toaleta, prije pripremanja ili konzumiranja hrane, nakon kašljanja, kihanja i ispuhivanja nosa, kao i poslije dodirivanja potencijalno kontaminiranih površina. Ruke treba oprati i nakon kontakta sa životinjama, otpadom ili osobom koja je bolesna.

Nije dovoljno samo nakratko staviti ruke pod mlaz vode. Sapun treba rasporediti preko dlanova, nadlanica, prostora između prstiju, oko palčeva i ispod noktiju, a zatim ruke temeljno isprati i osušiti. Vlažne ruke mogu lakše prenositi određene mikroorganizme nego potpuno suhe, zbog čega je i završni korak važan dio pravilne higijene.

Kada sapun i voda nisu dostupni, sredstvo za dezinfekciju ruku može biti korisna zamjena, pod uslovom da sadrži odgovarajući procenat alkohola i da se nanese na cijelu površinu šaka. Ipak, takva sredstva nisu jednako djelotvorna u svim okolnostima, naročito kada su ruke vidljivo zaprljane ili masne. Zato ih treba posmatrati kao praktičnu dopunu, a ne kao trajnu zamjenu za pranje.

Važna navika jeste i smanjenje nepotrebnog dodirivanja lica. Čovjek to tokom dana često čini bez razmišljanja, popravljajući kosu, trljajući oči ili dodirujući nos i usne. Upravo takvi pokreti mogu prenijeti mikroorganizme sa površina na osjetljive sluznice, zbog čega svjesnost o ovoj navici ima praktičan preventivni značaj.

Mikroorganizmi, imunitet i upalni procesi

Ljudsko tijelo prirodno je naseljeno velikim brojem mikroorganizama, od kojih mnogi ne izazivaju bolest, a neki učestvuju u održavanju ravnoteže organizma. Zbog toga se mikrobi ne mogu jednostavno podijeliti na potpuno korisne i potpuno štetne. Njihov uticaj zavisi od vrste, količine, mjesta na kojem se nalaze i opšteg zdravstvenog stanja osobe.

Istraživači sve više proučavaju složenu povezanost mikroorganizama, imunološkog sistema i različitih upalnih procesa. Pojedina istraživanja razmatraju i moguću ulogu određenih mikroba u razvoju ili napredovanju neuroloških bolesti, uključujući Alzheimerovu bolest. Međutim, takvi nalazi još ne dokazuju da čačkanje nosa ili jedna higijenska navika neposredno izazivaju ovu bolest, pa ih treba tumačiti oprezno.

Upala je prirodan dio odbrambenog odgovora organizma. Kada dođe do povrede ili infekcije, kratkotrajna upalna reakcija pomaže tijelu da se zaštiti i započne oporavak. Problem može nastati kada upalni proces traje dugo, jer je hronična upala povezana s brojnim oboljenjima, među kojima se nalaze kardiovaskularne, metaboličke i određene neurodegenerativne bolesti.

Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da se složene hronične bolesti mogu spriječiti samo pranjem ruku ili održavanjem jedne vrste higijene. Njihov nastanak obično zavisi od većeg broja faktora, uključujući nasljedne osobine, godine, način ishrane, kretanje, pušenje, san, postojeća oboljenja i izloženost različitim uticajima iz okoline. Higijena je važan dio prevencije, ali nije jedini faktor koji određuje zdravstveno stanje.

Oralno zdravlje ne treba posmatrati odvojeno

Briga o ustima i zubima predstavlja još jedan važan dio svakodnevne higijene. Naslage koje se stvaraju na zubima sadrže bakterije, a njihovo dugotrajno zadržavanje može doprinijeti nastanku karijesa i upale desni. Rani znaci problema mogu uključivati crvenilo, osjetljivost, oticanje ili krvarenje desni tokom pranja zuba.

Neliječena upala može napredovati i zahvatiti tkiva koja pridržavaju zube. Istraživanja su pronašla povezanost između bolesti desni i pojedinih sistemskih stanja, uključujući dijabetes i kardiovaskularne bolesti. Međutim, povezanost ne znači uvijek da jedno stanje neposredno izaziva drugo, jer zajednički faktori poput pušenja, starosti, ishrane i opšteg zdravstvenog stanja mogu uticati na oba problema.

Osnovu oralne higijene čini redovno pranje zuba pastom koja sadrži fluor, uz čišćenje prostora između zuba koncem ili odgovarajućim interdentalnim pomagalima. Četkicu treba koristiti nježno kako se ne bi povrijedile desni, a potrebno ju je mijenjati kada se vlakna istroše. Redovni stomatološki pregledi omogućavaju da se promjene uoče prije nego što izazovu bol ili ozbiljnije oštećenje.

Oralno zdravlje utiče i na svakodnevni kvalitet života. Bolni zubi, upaljene desni ili gubitak zuba mogu otežati žvakanje, govor i izbor hrane, a mogu uticati i na samopouzdanje. Zato briga o ustima nije samo estetsko pitanje, nego važan dio očuvanja osnovnih funkcija i opšteg blagostanja.

Higijena je dio šire brige o organizmu

Čistoća sama ne može nadoknaditi nedostatak sna, jednoličnu ishranu, dugotrajnu fizičku neaktivnost ili druge navike koje opterećuju organizam. Imunološki odgovor zavisi od složenog međudjelovanja brojnih faktora, pa se zdravlje najbolje čuva sveobuhvatnim pristupom. Redovno kretanje, raznovrsna ishrana i dovoljno odmora dopunjuju higijenske mjere, umjesto da ih zamjenjuju.

Važno je izbjeći i pretjerivanje. Prečesto korištenje agresivnih sredstava, snažno trljanje kože ili nestručno čišćenje nosa i ušiju mogu izazvati iritaciju i oštetiti prirodnu zaštitnu barijeru. Cilj dobre higijene nije stvaranje potpuno sterilnog okruženja, nego razumno smanjenje rizika uz očuvanje zdravlja kože i sluznica.

Obrazovanje o pravilnim navikama posebno je važno u djetinjstvu, jer se tada stvaraju obrasci koji mogu ostati prisutni tokom cijelog života. Djeci je korisnije praktično pokazati kako i kada prati ruke nego ih plašiti mikroorganizmima. Jednako je važno da odrasli vlastitim primjerom pokažu dosljednost u održavanju higijene.

Najveća vrijednost svakodnevne higijene nalazi se upravo u njenoj jednostavnosti. Pranje ruku prije jela, pažljivo održavanje nosa i kože, redovna njega zuba i izbjegavanje dodirivanja lica prljavim rukama ne zahtijevaju složenu opremu, ali mogu smanjiti nepotrebnu izloženost uzročnicima bolesti. Kada se povežu sa zdravom ishranom, kretanjem, snom i pravovremenim pregledima, ove male navike postaju stabilan dio dugoročne brige o zdravlju.