Da li ste se ikada zapitali koji razlog stoji iza muške nevjere, ali ostanka u braku. Pisat ćemo o riječima psihologinje koa je otkrila istinu koju niko ne bi volio čuti.
Mnoge žene koje se nađu u situaciji prevare često se pitaju kako je moguće da partner vodi paralelni život. On istovremeno piše poruke drugoj ženi, preuzima velike rizike, a dolazi kući i ponaša se kao da ništa nije uopće neobično. Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan, a često ni onaj koji žene prvo pomisle – da nisu bile „dovoljne“.
Prvo, važno je razbiti nekoliko mitova koji samo pogoršavaju situaciju i produbljuju bol.
- Prvi mit je da muškarac koji vara nužno više ne voli svoju partnericu. Iako ovo može zvučati nelogično, mnogi muškarci koji varaju i dalje osjećaju ljubav prema svojoj partnerici. To svakako ne umanjuje ozbiljnost same prevare, ali pokazuje da emocije koje se javljaju mogu biti kontradiktorne i zbunjujuće.
- Drugi mit je da se prevara svodi samo na seksualno nezadovoljstvo. Iako mnogi misle da su muškarci koji varaju nezadovoljni u intimnom životu, u stvarnosti mnogi od njih imaju stabilan ili čak dobar intimni odnos sa partnerkom.
- Treći mit je uvjerenje da muškarac koji vara želi napustiti brak. Mnogi muškarci, međutim, žele zadržati obitelj i brak, ali u isto vrijeme uživati u uzbuđenju i sigurnosti koju im pruža afera. Žele oboje – stabilnost doma i uzbuđenje izvan njega.
Psihološki gledano, osnovni uzrok prevare često nije sama druga žena, već unutrašnja praznina i ego muškarca. Afera postaje način da se ponovno osjeća poželjnim, živim i važnim. U srednjim godinama, kada se mnogi muškarci suočavaju s pitanjima o prolaznosti života, uspjehu i vlastitom identitetu, neki od njih biraju lakši put – traže vanjsku potvrdu, umjesto da rade na sebi i vlastitoj unutrašnjoj stabilnosti.
- Mnogi muškarci ostaju u braku iz straha od gubitka komfora. Brak za njih nije samo emocionalna veza, već i cijeli sistem – dom, rutina, djeca, financije i društveni status. Napustiti brak značilo bi srušiti cijeli identitet koji su godinama gradili. Zbog toga se mnogi uvjere da mogu imati „nešto sa strane“, a da pritom zadrže obitelj. Iako to može zvučati nezrelo, ovo je prilično čest obrazac ponašanja.
- Također, neki muškarci izbjegavaju konflikte jer nisu naučili kako se nositi s nezadovoljstvom u braku. Umjesto da otvoreno govore o svojim problemima, oni biraju tajne i paralelni život. To znači da imaju jedan uredan, porodičan život, a drugi, skriveni, koji služi kao izlaz za njihove unutrašnje nemire. Mir na površini im je važniji od istine i suočavanja s stvarnim problemima.
Žena koja se našla u ovoj situaciji često ostaje sama sa svojim pitanjima i samookrivljavanjem. Mnoge žene počinju preispitivati sebe, svoje ponašanje, izgled, godine, pa čak i emocionalnu hladnoću koju osjećaju. Ove misli su prirodne, ali vrlo opasne, jer ih često vode do toga da sebe počnu smatrati „nedovoljnima“, dok partner izbjegava odgovornost. Umjesto da se ovaj obrazac ponašanja prekine, on se često nastavlja, a žena nastavlja tražiti način da se „popravi“ kako bi zadovoljila partnerove potrebe.
- Važno je razumjeti da žena ne treba preuzimati odgovornost za partnerove postupke. Prevara je uvijek izbor onoga ko vara, i ženi nije zadatak da opravdava nečiju neodgovornost. Ključno pitanje koje treba postaviti nije „Zašto nisam bila dovoljna?“, već „Da li on uopšte želi raditi na sebi i našem odnosu?“.
Kroz praksu se često ponavljaju slični motivi koji pokreću mušku prevaru:
- Dosada u braku
- Potreba za potvrdom i pažnjom
- Bijeg od problema koji se ne mogu riješiti unutar braka
- Ponekad čak i osjećaj osvete
Međutim, nijedna od ovih stvari ne opravdava prevaru. Razumijevanje psihologije prevare važno je, ne da bi se opravdalo takvo ponašanje, već da bi žena prestala osjećati teret koji joj ne pripada.
Na kraju, istina koja oslobađa može biti vrlo bolna: muškarac koji vara i ostaje u braku često se ne zna nositi sa sobom i svojim problemima. Žena koja shvati ovu istinu, prvi put ima priliku da donese svoju odluku iz pozicije snage, a ne iz straha. Ovo shvaćanje omogućuje ženi da prestane preispitivati sebe i da uzme kontrolu nad svojim životom. Umjesto da se osjeća nemoćno, žena može donijeti informirane odluke, bazirane na stvarnoj situaciji.
Na kraju, ključno je razumjeti da je prevara, iako emocionalno teška, uvijek izbor onoga ko vara. Žena treba shvatiti da nije odgovorna za partnerove odluke i da ne mora preuzimati teret koji joj ne pripada. U ovoj situaciji, žena ima priliku donijeti odluku koja će biti najbolja za nju, a ne da čeka da drugi donesu odluke za nju.
