Na prvi pogled, učestalo hvalisanje na društvenim mrežama može djelovati kao znak samopouzdanja, uspjeha i zadovoljstva životom. Fotografije luksuza, postignuća i „savršenih trenutaka“ često se tumače kao dokaz unutrašnje snage. Ipak, savremena psihologija upozorava da se iza ovakvih objava vrlo često kriju dublji emocionalni razlozi koji nemaju mnogo veze sa istinskom srećom.
Društvene mreže danas predstavljaju virtuelnu pozornicu na kojoj svako ima priliku da prikaže sebe onako kako želi da bude viđen. Potreba da budemo primijećeni i prihvaćeni duboko je ljudska, a lajkovi i komentari postali su moderna valuta potvrde vrijednosti. Za neke ljude, međutim, ova potvrda prestaje biti dodatak samopouzdanju i postaje njegov temelj. Svaka nova objava tada nosi skrivenu poruku: „Pogledajte me, vrijedim.“
Kada potreba za vanjskom validacijom preraste u naviku, osoba može početi osjećati prazninu i nesigurnost u trenucima kada pažnja izostane. U tom slučaju, hvalisanje postaje način da se popuni unutrašnji vakuum, dok se osjećaj vlastite vrijednosti sve više oslanja na reakcije drugih. Psiholozi naglašavaju da se iza takvog ponašanja često nalazi nesigurnost, a ne snaga.
- stalna potreba za lajkovima i komentarima
- nelagoda kada objava ne dobije pažnju
- osjećaj praznine bez vanjske potvrde
Osobe koje se neprestano hvale na mrežama često pokazuju narcisoidne osobine. Narcisoidnost se ne mora uvijek manifestovati kroz otvorenu aroganciju – ponekad se javlja upravo kroz potrebu za divljenjem i idealizovanom slikom sebe. Društvene mreže su savršeno okruženje za to, jer omogućavaju potpunu kontrolu nad onim što će biti prikazano, a šta sakriveno. Iza savršenih fotografija i priča o uspjehu nerijetko stoji krhko samopoštovanje koje zavisi od tuđeg odobravanja.
Važno je razumjeti da ovakvo ponašanje nije nužno svjesno. Mnogi ljudi iskreno vjeruju da su sretni dok grade sliku o sebi koja je daleko od njihove stvarnosti. Kada izostane pažnja, ta slika se lako urušava, ostavljajući iza sebe osjećaj praznine i frustracije.
U nekim slučajevima, hvalisanje služi kao kompenzacija za nezadovoljstvo stvarnim životom. Kada osoba nije ispunjena svojim odnosima, poslom ili ličnim razvojem, društvene mreže postaju prostor za stvaranje idealizovane verzije stvarnosti. Što je veći jaz između onoga što se živi i onoga što se prikazuje, to je izraženija potreba da se stalno naglašavaju uspjesi i sreća.
- prikaz „savršenog života“ kao maska
- skrivanje nezadovoljstva i razočaranja
- pokušaj da se uvjeri i sebe i druge
U digitalnom dobu, mnogi ljudi osjećaju strah od nevidljivosti. U moru sadržaja, pažnja je kratkotrajna, a zaborav brz. Za neke, stalno objavljivanje i hvalisanje postaje način da potvrde vlastito postojanje i relevantnost. Poruka koja stoji iza toga često je nesvjesna, ali jasna: „Još sam ovdje, nemojte me zaboraviti.“ Psiholozi ističu da je ovo ponašanje često povezano s niskim samopoštovanjem i nestabilnim osjećajem vlastite vrijednosti.
Prava emocionalna stabilnost, međutim, ne zavisi od reakcija publike. Ljudi koji su zaista sigurni u sebe rijetko osjećaju potrebu da stalno dokazuju svoju vrijednost drugima. Njihova sreća nije performans, već stanje koje se živi tiho i dosljedno.
Prema mišljenju Ivana Jovanović, često hvalisanje na društvenim mrežama može biti znak nezadovoljstva stvarnim životom i pokušaj da se taj osjećaj nadomjesti digitalnom pažnjom. Slično tome, stručnjaci s Fakultet za psihologiju u Beogradu ističu da pretjerano samopromovisanje često prikriva nesigurnost, a ne samopouzdanje. Psihoterapeut Aleksandar Petrović upozorava da hvalisanje može postati ozbiljan problem kada preraste u obrazac ponašanja, jer tada osoba gubi dodir sa stvarnom realnošću i vlastitim emocijama.
Na kraju, poruka psihologije je jasna: stalno hvalisanje rijetko znači istinsku sreću. Iza njega se često kriju potreba za potvrdom, strah od zaborava i unutrašnja nesigurnost. Prava ispunjenost dolazi iznutra, iz osjećaja vrijednosti koji ne zavisi od broja lajkova, već od odnosa koje gradimo i mira koji nosimo u sebi.
