Kada danas neko spomene Divlji zapad, većina ljudi odmah pomisli na kauboje sa šeširima, prašnjave ulice, revolvere i napete dvoboje pod vrelim suncem. Filmovi i serije godinama su stvarali sliku o vremenu u kojem su hrabri muškarci na konjima donosili pravdu tamo gdje zakon nije postojao. Ipak, stvarnost tog perioda bila je mnogo složenija, surovija i često daleko tužnija nego što je prikazivano na filmskom platnu.
Tokom 19. vijeka ogromni dijelovi Amerike bili su neistraženi i slabo naseljeni. Ljudi iz istočnih krajeva zemlje počeli su masovno odlaziti prema zapadu, vođeni snovima o boljem životu, bogatstvu i slobodi. Mnogi su vjerovali u ideju poznatu kao „Manifestna sudbina“, prema kojoj je američki narod imao pravo i gotovo božansku misiju da proširi svoju teritoriju preko cijelog kontinenta.
Hiljade porodica ostavljale su svoje domove i kretale na dug i opasan put. Putovanja su trajala mjesecima, a karavani su prolazili kroz pustinje, planine i nepoznate krajeve. Mnogi nisu ni stigli do cilja.
Ljudi su se svakodnevno suočavali sa:
• glađu i nedostatkom vode
• bolestima koje su se brzo širile među putnicima
• napadima razbojnika i lopova
• ekstremnim vremenskim uslovima
• iscrpljenošću i smrću stoke
Uprkos svemu, nada u novi početak bila je jača od straha. Posebno su ljude privlačile priče o zlatu pronađenom u Kaliforniji i drugim zapadnim oblastima. Vijest o zlatnoj groznici širila se nevjerovatnom brzinom, pa su mnogi prodavali sve što imaju kako bi pokušali pronaći bogatstvo koje bi im promijenilo život.
Gradovi su tada nastajali gotovo preko noći. Dovoljno je bilo da neko pronađe zlato ili da kroz određeno mjesto prođe željeznica pa da se tu ubrzo pojave saluni, prodavnice, hoteli i kockarnice. Međutim, u većini tih mjesta gotovo da nije bilo zakona. Upravo zbog toga su gradovi poput Deadwooda i Tombstonea postali simboli nasilja, kriminala i neizvjesnosti.
U takvim mjestima čovjek je često morao sam da se brani. Revolver nije bio samo oružje, nego sredstvo preživljavanja. Sukobi su izbijali zbog novca, zemlje, alkohola ili obične uvrede. Iako filmovi prikazuju dvoboje kao svakodnevnu pojavu, istina je da su oni bili rjeđi nego što ljudi misle, ali su ostali simbol tog vremena zbog svoje brutalnosti i napetosti.
Posebnu ulogu imali su šerifi i maršali koji su pokušavali održati red. Neka imena postala su legendarna, poput Wyatta Earpa i Wild Billa Hickoka. Jedni su ih smatrali herojima, dok su ih drugi vidjeli kao ljude koji su zakon koristili samo kada je to odgovaralo bogatima i moćnima.
Istovremeno, život običnih kauboja bio je mnogo teži nego što to prikazuju vesterni. Većina njih nije živjela glamurozno niti je neprestano učestvovala u pucnjavama. Njihov posao uglavnom se svodio na čuvanje i tjeranje stoke preko ogromnih prostranstava.
Kauboji su svakodnevno morali da podnose:
• hladne noći pod otvorenim nebom
• duge dane provedene u sedlu
• oluje i poplave
• zmije i divlje životinje
• stalnu iscrpljenost i nedostatak hrane
Mnogi ljudi danas ne znaju da veliki broj kauboja nije bio bijele puti. Među njima je bilo Afroamerikanaca, Meksikanaca i bivših robova koji su pokušavali pronaći novi život nakon ukidanja ropstva. Međutim, popularna kultura godinama je prikazivala gotovo isključivo bijele junake, zbog čega su mnoge stvarne priče ostale zaboravljene.
Ipak, možda najtragičniji dio cijele priče odnosi se na sudbinu američkih starosjedilaca. Prije dolaska doseljenika, ogromnim područjima živjela su brojna indijanska plemena sa svojim jezicima, običajima i vjerovanjima. Za njih je zemlja predstavljala nešto sveto, dio identiteta i života.
Dolaskom novih naseljenika počeli su sukobi koji su potpuno promijenili njihovu sudbinu. Vlada i vojska često su silom protjerivale plemena sa njihove zemlje kako bi napravile prostor za nove gradove, rudnike i željeznice.
Domorodački narodi prolazili su kroz strašne tragedije:
• prisilna preseljenja
• širenje bolesti protiv kojih nisu imali imunitet
• glad i siromaštvo
• masakre i vojne napade
• uništavanje njihove kulture i tradicije
Jedan od najpoznatijih događaja bio je „Put suza“, tokom kojeg su hiljade Indijanaca nasilno protjerane iz svojih domova. Mnogi su umrli od gladi, zime i bolesti prije nego što su stigli na odredište. Kasnije su sukobi poput bitke kod Little Bighorna i pokolja kod Wounded Kneeja postali simboli otpora, ali i dokaz koliko je visoka bila cijena američkog širenja prema zapadu.
Krajem 19. vijeka situacija se počela mijenjati. Izgradnja željeznica povezala je istok i zapad zemlje, a novi gradovi postajali su moderniji i uređeniji. Banke, sudovi i kompanije polako su preuzimali kontrolu nad teritorijama koje su nekada bile poznate po haosu i nasilju.
Revolveri i razbojnici polako su nestajali, a njihovo mjesto zauzimali su industrijalci, političari i veliki kapitalisti. Divlji zapad time je izgubio dio svoje „divlje“ prirode, ali je njegova legenda nastavila da živi.
Veliku ulogu u tome imao je Holivud. Vestern filmovi stvorili su romantičnu sliku o hrabrim kaubojima, poštenim šerifima i borbi dobra protiv zla. Glumci poput Johna Waynea i Clint Eastwood postali su simboli tog žanra i oblikovali način na koji generacije ljudi zamišljaju Divlji zapad.
Iza svih tih legendi ipak se krije mnogo ozbiljnija priča. To je priča o ljudskoj pohlepi, želji za slobodom, osvajanju, nasilju i opstanku. Divlji zapad nije bio samo mjesto avanture nego i prostor gdje su se sudarali različiti svjetovi, kulture i sudbine.
Zbog toga nas ova epoha i danas fascinira. Ona podsjeća da iza svakog mita postoji stvarnost koja je mnogo složenija nego što izgleda na prvi pogled. I dok filmovi često prikazuju samo heroje i revolvere, prava istorija Divljeg zapada govori o ljudima koji su živjeli u vremenu velikih snova, ali i velikih tragedija.
