U današnjem članku govorimo o temi koja kod mnogih roditelja izaziva tihe sumnje, unutrašnji nemir i brojna pitanja na koja često ne dobijaju odmah odgovor.
Odrastanje djeteta donosi različite faze razvoja, ali postoje trenuci kada roditelj osjeti da nešto nije isto kao ranije. To nije uvijek velika i očigledna promjena. Nekada je to samo osjećaj da dijete više ne traži pogled, zagrljaj ili pažnju na način na koji je to nekada radilo.
Mnogi roditelji pokušavaju ignorisati taj osjećaj, uvjeravajući sebe da je riječ o prolaznoj fazi. Često i okolina govori kako svako dijete ima svoj tempo razvoja i da nema razloga za zabrinutost. Ipak, upravo roditelji najčešće prvi primijete male razlike u ponašanju koje drugi ne vide. Ta intuicija nije bez razloga i zbog toga je važno obratiti pažnju na određene obrasce ponašanja koji se ponavljaju kroz vrijeme.
Kada se govori o autizmu, važno je razumjeti da se on ne pojavljuje iznenada. Znakovi su često prisutni od najranijeg perioda života, ali postaju vidljiviji kako dijete raste i kako se očekuje više komunikacije i interakcije sa okolinom. U prvim mjesecima roditelji su uglavnom fokusirani na hranjenje, spavanje i osnovne potrebe, pa se suptilne razlike lako previde.
• Roditelji najčešće prvi primijete promjene
• Intuiciju ne treba zanemarivati
• Rana reakcija može biti veoma važna
• Svako dijete ima svoj razvojni ritam, ali određeni obrasci zaslužuju pažnju
Jedan od prvih znakova koji može privući pažnju jeste slabiji kontakt očima. Većina beba vrlo rano počinje tražiti pogled roditelja i reagovati osmijehom kada im se neko obraća. Taj pogled predstavlja osnovu povezivanja i prve komunikacije između djeteta i roditelja. Međutim, kod neke djece kontakt očima može biti rijedak ili veoma kratak.
Dijete može dugo posmatrati svjetlost, igračke ili pokrete oko sebe, ali izbjegavati pogled osobe koja mu govori. Važno je naglasiti da samo jedan znak ne znači odmah problem, ali kada se takvo ponašanje često ponavlja, potrebno je obratiti pažnju i razgovarati sa stručnjacima.
Slična situacija javlja se i kod reagovanja na ime. Većina djece oko prve godine života okreće glavu kada ih roditelj pozove. Međutim, neka djeca ne reaguju na svoje ime iako sasvim normalno čuju druge zvukove poput muzike, televizije ili omiljene igračke. Upravo ta razlika između slušanja i reagovanja na socijalni signal može biti važna za razumijevanje razvoja djeteta.
Posebnu pažnju roditelji često primijete i kod neobičnih reakcija na zvukove ili dodire. Neka djeca mogu biti izrazito osjetljiva na buku, pokrivati uši ili izbjegavati mjesta sa mnogo ljudi i glasnih zvukova. Druga, s druge strane, mogu biti potpuno zaokupljena određenim šumovima koje slušaju iznova bez umora.
• Neka djeca izbjegavaju glasne zvukove
• Druga mogu biti opsjednuta određenim šumovima
• Reakcije na dodir, svjetlost ili buku mogu biti drugačije
• Senzorna osjetljivost često zbunjuje roditelje
Kako dijete raste, posebno važan trenutak razvoja jeste želja da dijeli interesovanje sa drugima. Djeca između prve i druge godine obično pokazuju roditeljima igračke, predmete ili zanimljive stvari koje vide. To ne rade samo zato što nešto žele, već da bi podijelila iskustvo i emociju sa osobom kojoj vjeruju.
Kada toga nema, roditelji često primijete da dijete koristi odraslu osobu samo kao pomoć da dođe do onoga što želi. Na primjer, može uzeti roditelja za ruku i odvesti ga do predmeta bez pogleda ili želje za zajedničkim trenutkom. Upravo ta razlika između traženja pomoći i želje za povezivanjem veoma je važna u razvoju komunikacije.
Mnoga djeca spontano donose igračke roditeljima kako bi ih uključila u igru. To je jednostavan, ali veoma važan oblik socijalne povezanosti. Kada dijete nema potrebu dijeliti igru ili emocije sa drugima, može djelovati kao da je zatvoreno u vlastiti svijet.
Roditelji su često prvi koji osjete da se njihovo dijete razlikuje od vršnjaka. Nekada je to samo osjećaj da komunikacija ne ide očekivanim tokom, dok drugi put primijete povlačenje, manjak reakcije ili neobične obrasce ponašanja. Upravo zbog svakodnevnog kontakta sa djetetom roditelji imaju posebnu sposobnost da primijete male promjene koje drugima promaknu.
• Rana procjena ne znači odmah dijagnozu
• Stručna pomoć može pomoći razumijevanju razvoja
• Važno je reagovati smireno i bez panike
• Podrška djetetu uvijek treba biti prioritet
Stručnjaci iz oblasti dječijeg razvoja naglašavaju da rano prepoznavanje određenih obrazaca može biti veoma korisno. To ne znači da će svako dijete koje pokazuje određene razlike imati dijagnozu autizma, ali rana procjena može pomoći da dijete dobije podršku koja mu je potrebna u najvažnijem periodu razvoja.
Važno je da roditelji ne ignorišu osjećaj zabrinutosti samo zato što im drugi govore da pretjeruju. Isto tako, nije dobro ni paničiti prije stručne procjene. Najvažnije je pristupiti situaciji mirno, informisano i sa željom da se dijete razumije na pravi način.
Svako dijete razvija se svojim tempom i nijedno nije isto. Neka djeca progovore ranije, neka kasnije. Neka su otvorenija prema ljudima, dok su druga povučenija. Međutim, kada se određeni obrasci ponašanja stalno ponavljaju, roditeljska intuicija može biti veoma važan signal koji ne treba zanemariti.
Na kraju, ono što roditelj primijeti u svakodnevnim, tihim trenucima često ima najveću vrijednost. Upravo ta pažnja, ljubav i spremnost da se reaguje na vrijeme mogu napraviti veliku razliku u životu djeteta. Jer razumijevanje ne počinje velikim riječima, već malim trenucima koje samo roditelj može prepoznati.
